Moje internacionalno iskustvo iz Austrije

Konferencija EuroCo 2010

 

Listopad 2010. godine dodao je još jednu internacionalnu konferenciju u moju zbirku internacionalnih doživljaja. Obzirom na egzotičnije destinacije koje sam posjetio tokom svog dosadašnjeg AIESEC iskustva, možda je malo neobično to što opisujem konferenciju koja se održavala gotovo u susjedstvu. No, ono što jedna takva konferencija, kao što je EuroCo, može pružiti teško da ostavlja prostora za razmišljanje o samom mjestu zbivanja.

Naravno, pripreme za putovanje odgađane su do zadnjeg trenutka, ali je sama procedura već bila uhodana – kupi zdravstveno, nabavi sve sastojke za Global Village, spakiraj stvari, spremi putovnicu na sigurno i domaću valutu u novčaniku zamijeni onom dražom. Zbog svih obveza koje su me okupirale u danima prije polaska, razmišljanje o onome što me čeka zapravo nije ni dočekalo svoj red, tako da sam posve bezbrižno sjeo na vlak i većinu puta proveo odmarajući. Ali, s dolaskom u Beč, polako se počelo buditi ono jedinstveno uzbuđenje pred konferenciju koje, nakon svih ovih godina, nije izgubilo na svom intenzitetu i draži.

I onda je krenulo! Gotovo 200 delegata, iz cijele Europe i Sjeverne Amerike, te par pojedinaca s ostalih kontinenata učinilo je konferenciju zaista internacionalnom. A činjenica da su svi oni na istoj poziciji predsjednika lokalnog odbora kao i ti, da prolaze kroz isto iskustvo i da ćeš s njima provesti sate u beskonačno zanimljivim razgovorima je bila sasvim dovoljna pretpostavka za šest dana čistog užitka. Ali događaji na konferenciji su ustvari ipak krenuli svojim tokom, bez imalo obzira prema mojim malim očekivanjima.

Ono što sam očekivao bilo je druženje s mnoštvom različitih osoba s kojima me povezuje iskustvo koje prolazimo i možda par novih ideja, koje je tako lako pronaći kada se nađete usred tolike raznolikosti. Ono što se pak dogodilo zauvijek će obilježiti moj život. Krenulo je lagano, s refleksijom na dosadašnje AIESEC iskustvo, a posebno na to kako je biti predsjednik jednog lokalnog odbora u AIESEC-u. Pričajući o tome, te o drugim stvarima s par fenomenalnih osoba na konferenciji, pitanja su polako počela navirati, a odgovori su dolazili kao na pokretnoj traci. Indijac koji je tjedan dana proveo s beskućnicima u slamu samo kako bi mogao osobno doživjeti to iskustvo, devetnaestogodišnji Belgijanac koji je pokrenuo socijalni projekt u Nepalu i mnogi drugi izvršili su svojim primjerima snažan utjecaj na mene da otkrijem koliko stvarno možemo razviti sebe, ali i kroz AIESEC utjecati na razvoj tisuće drugih. I ne samo to – trenutak u kojem sam shvatio što želim postići u životu i kako pozitivno i trajno mogu utjecati na ljude oko sebe me ostavio bez daha par sekundi. A značenje AIESEC-a u svemu tome mi se pokazalo u svom punom sjaju.

Došao sam na EuroCo kako bih opušteno i bezbrižno uživao u internacionalnom okruženju i upoznao što više ljudi koji dijele iste vizije, a otišao sam s promijenjenim pogledom na svijet i s par poznanstava koja će mi trajno ostati. Nevjerojatno da se sve to zbilo na jednoj konferenciji u svega šest dana.

«You can't always get what you want, but if you try sometimes, you might find - you get what you need». Nadam se da će što više AIESEC-ovaca imati priliku doživjeti ovakvo nešto tokom svog AIESEC iskustva.

Miran Sušac, LCP AIESEC Zagreba 2010/2011