Na samom početku…
AIESEC
Jugoslavije je osnovan 1953. godine i jedna je od prvih zemalja koje su se pridružile tada
malobrojnoj međunarodnoj mreži u istoj godini zajedno sa Austrijom, Nemačkom, Ujedinjenim
Kraljevstvom, Italijom, Španijom i Švajcarskom. Jugoslavija je bila prva zemlja „istočnog bloka“
koja je postala deo mreže AIESEC-a, a sve je počelo kada su se sastali studenti ekonomskih
fakulteta i poželeli da i oni postanu deo tada mlade i ambiciozne organizacije koja je želela da
ublaži rane koje su ostale nakon II Svetskog rata. O samim počecima najbolje svedoče sećanja prvog
predsednika AIESEC-a Jugoslavije Srećka Jamnišeka:
„U 1953. godini bilo je, prema mom sećanju, između 12 i 18 zemalja koje su bile članovi
AIESEC-a. To su sve bile zemlje zapadnog kapitalističkog sveta. Pripreme za uključivanje studenata
sa ekonomskih fakulteta iz Jugoslavije započete su u 1952. godini. Na međufakultetskoj konferenciji
studenata ekonomije, koja je održana u prvim mesecima 1953. godine u Skoplju, donet je i formalan
zaključak da se uključimo u AIESEC.
U proleće 1953. održavala se međunarodna konferencija AIESEC-a u Nirnbergu u Nemačkoj. Na toj
konferenciji uključeni su i jugoslovenski ekonomski fakulteti u AIESEC. Posle konferencije u
Nirnbergu i uključenja u AIESEC, organizovani su odbori AIESEC-a na svim ekonomskim fakultetima u
zemlji, kao i jugoslovenski odbor AIESEC-a u Beogradu. Bio sam izabran za predsednika
jugoslovenskog odbora, a obavljao sam, istovremeno i rad AIESEC-a na beogradskom ekonomskom
fakultetu.
U 1953. i 1954. godini došlo je godišnje oko 50 stranih studenata na praksu u Jugoslaviju, a
isti broj naših studenata otputovao je na stručne prakse u razne evropske zemlje. Bila su to lepa
vremena. Bili smo mladi.“
Srećko Jamnišek, 1953.
Sedište AIESEC-a
Jugoslavije, odnosno kancelarija nacionalne kancelarije nalazila se od samog početka u Beogradu,
gde se i danas nalazi.
Šezdesete i sedamdesete - Širenje i jačanje mreže
60-ih i 70-ih
godina 20. veka, zajedno sa razvojem ekonomije i viših obrazovnih institucija širi se i mreža
lokalnih kancelarija AIESEC-a Jugoslavije, uglavnom na ekonomskim fakultetima. Širom tadašnjih 6
republika od Slovenije do Makedonije postojalo je u različitim vremenskim periodima čak 25 lokalnih
kancelarija. U Srbiji se otvaraju pored kancelarije na Ekonomskom Fakultetu u Beogradu i i
kancelarije u Subotici (1961), Nišu (1968), Fakultetu Organizacionih Nauka u Beogradu (1973), a u
decenijama koje slede i u Novom Sadu (1984), Kragujevcu (nepoznata tačna godina osnivanja),
Prištini (nepoznata tačna godina osnivanja) i Univerzitetu “Braća Karić” (1993).
AIESEC
Jugoslavije u to vreme beležio konstantan rast i po pitanju članstva i po pitanju broja studenata
koji su prošli iskustvo razmene. U ovom periodu naše kompanije su uvidele mogućnost napredovanja
putem angažovanja stranih studenata i njihovih znanja i iskustava.
Tokom svog postojanja u SFRJ, prevashodne aktivnosti AIESEC-a su bile vezane za međunarodni
program stručnih praksi, organizaciju seminara kao i projekte sa ciljem kulturnog povezivanja,
razumevanja i razmene međunarodnih iskustava. Seminari su, na početku, predstavljali deo iskustva
praktikanata (studenata na međunarodnoj stručnoj praksi) kao deo njihovog prijema tokom dolaska na
praksu.
Osamdesete – Nove teme i prvo međunarodno priznanje
AIESEC u
Jugoslaviji se 70-ih i 80-ih, prateći globalne trendove u organizaciji okreće tematskm projektima i
konferencijama. To su uglavnom bile po prirodi ekonomske teme i po prvi put AIESEC govori o
specifičnim temama u delatnosti na jasno apolitički način. Neke od zastupljenih tema su "Menadžment
obrazovanja", "Uslužne delatnosti - pokretačke snage sutrašnje ekonomije", "Energija - faktor u
svetskoj ekonomiji", "U pravcu globalne ekonomije - izazovi kooperacije", "Naša zajednička
budućnost - izazovi saradnje". Nešto kasnije na dnevni red dolaze i teme iz oblasti preduzetništva,
održivog razvoja, marketinga, finansija i društveno odgovornog poslovanja. AIESEC sve više postaje
most između naše privrede tadašnjeg doba i visokoškolskog obrazovnog sistema, pre svega u pogledu
obezbeđivanja praktičnog iskustva studentima, zadržavajući uvek duh međunarodne saradnje i
multikulturalizma.
Posle skoro
trideset godina usledila je prva nagrada od strane AIESEC International. AIESEC Jugoslavije je
1985/1986. godine dobio je nagradu posle Evropskog kongresa (ELCM - European Local Committee
Meeting). Kongres je održan u Beogradu oktobra 1985. godine u hotelu Jugoslavija. AIESEC
Jugoslavije je dobio nagradu kao najbolja zemlja, tj. zemlja koja je najviše napredovala te godine.
To je bilo prvo priznanje za požrtvovan rad svih generacija koje su radile na razvitku tada
organizacije svetskih razmera.
80-tih godina
AIESEC Jugoslavije imao je 20 lokalnih kancelarija koje su imale godina iskustva iza sebe. Sve
kancelarije zajedno su doprinosile jačanju kako same organizacije tako i cele zemlje i njene
privrede u tom dobu.
Sama organizacija
je tokom svog postojanja u SFRJ odražavala i samu atmosferu privrednog napretka i jedinstva koja je
vladala u zemlji. Tadašnja politička dešavanja nisu imala većeg uticaja na rad kao ni na filozofiju
AIESEC-a Jugoslavije i vrednosti koje su živeli njeni članovi. Taj period tadašnje generacije pamte
po intezivnim druženjima kako sa stranim studentima tako i sa domaćim studentima, članovima
AIESEC-a, ali i čestim putovanjima, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Verovatno najbolju
ilustraciju razmisljanja članova AIESEC-a iz vremena SFRJ opisuje rečenica Dragana Žikića, jednog
od alumnija, koju navodi kao moto tadašnjih generacija: „Živi, i pusti druge da žive“.
Devedesete – Poslednji dani zajedničkih uspeha, teški dani i početak kraja AIESEC-a
Jugoslavije
Tokom aprila
1990. godine AIESEC Jugoslavije je organizovao ENALDS (Europe North American Leadership Development
Seminar) u Zadru, današnjoj Hrvatskoj. Seminar koji je privukao tadašnju elitu AIESEC sveta, a koji
se i dan danas u krugovima tih AIESEC generacija prepričava kao seminar koji je doprineo novoj
viziji AIESEC-a u sledećoj deceniji.
Nemili događaji
koji su se desili na političkom planu SFRJ nisu zaobišli ni AIESEC. Tadašnje vođstvo pokazuje
okrenutost ka očuvanju jedinstvene organizacije, sa idejom nastavljanja dotadašnjeg oblika, međutim
opšta situacija u zemlji ne dozvoljava da se ovakva ideja zaista i realizuje. Poslednja Nacionalna
Konferencija AIESEC-a stare Jugoslavije (58. po redu) je održana na Bjelasnici, Bosna i
Hercegovina, aprila 1991. godine. Ta konferencija je poslednja koja je okupila sve lokalne
kancelarije stare Jugoslavije na jednom mestu.
Na 59.
Nacionalnoj Konferenciji AIESEC-a Jugoslavije decembra 1991. godine u Vrdniku na Fruškoj Gori, nisu
prisustvovale čokalne kancelarije iz Hrvatske, Slovenije i Makedonije, već samo iz Srbije, Crne
Gore i Bosne i Hercegovine. Tada je zvanično prestao da postoji AIESEC stare Jugoslavije.
Željni da i dalje
vole i rade u AIESEC-u članovi su se sastali na 60. Nacionalnoj Konferenciji AIESEC-a Jugoslavije u
Donjem Milanovcu u Srbiji, maja 1992. godine i zvanično formirali AIESEC nove Jugoslavije (bili su
prisutne lokalne kancelarije samo iz Srbije i Crne Gore).
Tih 90-tih godina
20. veka AIESEC stare Jugoslavije „rodio” je pet novih zemalja koje su krenule svojim koracima ka
uspehu AIESEC Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i
Slovenije. Retko ko je verovao da će duh jedinstva i tradicija saradnje biti nastavljena. Međutim,
ovih pet AIESEC zemalja nastavile su uspešno da sarađuju.
Trenutak u kome
se nalazila cela organizacija ali i ambiciju i razmišljanje članova AIESEC-a u jednom od najtežih
trenutaka ekonomske krize najbolje ilustruju, u nastavku navedene, reči Jugoslava Isakovića, tada
aktuelnog predsednika lokalne kancelarije na ekonomskom fakultetu u Beogradu, koji naredne godine
postaje Predsednik nacionalne kancelarije.
Deo reprinta
časopisa „AIESEC EKONOMIST“ iz 1993. godine, tekst „Izveštaj o radu“
“AIESEC u Jugoslaviji ima veoma važnu ulogu s obzirom na aktuelni trenutak u kojem se nalazi
naša zemlja. Sankcije međunarodne zajednice gotovo su potpuno blokirale privredu i naučnu saradnju,
koja je od neprocenjivog značaja za sticanje novih saznanja iz oblasti ekonomije i menadžmenta.
U takvoj situaciji AIESEC INTERNATIONAL, kao nepolitična organizacija, nastavio je uspešnu
saradnju sa AIESEC-om Jugoslavije, što je rezultiralo daljim nesmetanim odlaskom naših studenata na
stručne prakse i seminare, kao i dolaskom stranih studenata na praksu u Jugoslaviju.
Rezultati našeg rada pokazuju da, bez obzira na lošu ekonomsku situaciju u Jugoslaviji, ljudi sa
željom za rad i orijentisani na uspeh mogu mnogo da urade. Nadam se da ćemo imati još veću podršku
naših sponzora, fakulteta i da će AIESEC i dalje uspešno raditi u Jugoslaviji. Trudićemo se da tako
i bude jer budućnost pripada onima koji čine da se stvari dogode, ne onima koji posmatraju šta se
događa, niti onima koji pitanju šta se dogodilo.
Jugoslav Isaković, 1993.
1994. godine
AIESEC pokreće jedan od najuspešnijih projekata koji traje do današnjih dana. U zemlji u kojoj
nezaposlenost dostiže neverovatne razmere, AIESEC pokreće projekat „Career Days“ koji ima za cilj
da smanji nezaposlenost visokoobrazovanih mladih ljudi. O naprednosti ideje i koncepta govori i
činjenica da je prvi sličan sajam organizovan od strane državnih institucija tek deceniju
kasnije.
Nakon završetka
ratnih dejstava osnivaju se i lokalne kancelarije u Banja Luci i Srpskom Sarajevu kao deo AIESEC-a
Jugoslavije. Ovim su uključeni i studenti tog područja u mogućnosti da budu deo okruženja u kome
mogu da razvijaju svoje sposobnosti i prijateljstva i odvoje se od dešavanja koja su za njima.
AIESEC otvara i lokalnu kancelariju na prvom privatnom univerzitetu u Srbiji, Univerzitetu „Braća
Karić“.
I pored teške
situacije u zemlji AIESEC nove Jugoslavije imao je zapaženo mesto u AIESEC svetu po pogledu
organizovanja seminara. Tih godina organizovana je Mediteranska konferencija (MedCo – oktobar
1996), Mediteranski menadžment seminar (MMS – mart 1998) i Evropski seminar za razvoj liderstva
(EuroLDS), koji je organizovan 2000. godine.
Kao najteži
period, sada već AIESEC-a nove Jugoslavije (SRJ) pamtimo period 1999. i 2000. godine. Tih godina
smo imali veliki pad u broju realizovanih međunarodnih stručnih praksi. Sa katastrofalnim stanjem u
zemlji, prvi put od osnivanja i nakon skoro pet decenija se dovodi u pitanje opstanak same
organizacije. Ali uz pomoć nekolicine požrtvovanih članova koji su želeli da i dalje AIESEC živi u
Jugoslaviji, organizacija opstaje i zadržava članstvo u međunarodnoj mreži.
AIESEC
Jugoslavije je od septembra do decembra 1999. godine uspeo da dovede preko 50 stranih studenata u
zemlju i na stručne prakse i seminare pošalje još toliko, samo dva meseca posle ratnih razaranja
stigli su i prvi strani studenti na stručne prakse u našim kompanijama. Ovo je predstavljo jedan od
retkih načina pozitivne promocije naše zemlje i cele nacije u godinama suočavanja sa lošim
imidžom.
Novi milenijum – Novo doba, novi koncepti
Sa dramatičnim
promenama u zemlji nakon 5. oktobra 2000. godine kako u političkom a kasnije i u ekonomskom
pogledu, stvari se pozitivno odigravaju i za AIESEC. Uvećava se broj članova i organizacija ponovo „
staje na noge“. Već u martu 2000. godine obezbeđena je i organizacija Evropskog seminara za razvoj
liderstva (EuroLDS) koji je održan godinu dana kasnije. Okupivši preko 250 delegata iz 46 zemalja
EuroLDS je u tom trenutku bio najveći međunarodni događaj od raspada SFRJ. Samo dve godine kasnije
napravljen je novi iskorak organizacijom Internacionalnog Kongresa.
Kao država,
Jugoslavija zvanično prestaje da postoji februara meseca 2003. godine. Na naš pedeseti rođendan i
AIESEC Jugoslavije zvanično prestaje da postoji. Nastaje AIESEC Srbije i Crne Gore. U toj godini
AIESEC-u Srbije i Crne Gore povereno je organizovanje najveće godišnje konferencije –
Internacionalni Kongres 2003. Preko 600 mladih iz celog sveta je došlo u Srbiju i učestvovalo na
jedinstvenoj manifestaciji „Globalno Selo – Dan Tolerancije“ organizovanom na Trgu Nikole Pašića u
Beogradu. Ovo je bio jedinstveni i nezaboravan događaj u to vreme za prestonicu i celu Srbiju.
AIESEC iz Beograda sa trga Nikole Pašića šalje poruku mira i tolerancije ne samo celoj zemlji već i
celom svetu.
U sklopu niza
dešavanja tokom Internacionalnog Kongresa, AIESEC postaje prva organizacija u Srbiji koja javno
govori i zastupa koncept društveno odgovornog poslovanja. Tek par godina kasnije se aktuelizaciji
ovog koncepta se pridružuju i druge organizacije i institucije.
Već u jesen 2004.
dešava se sledeći događaj međunarodnog karaktera - Evropska Konferencija 2004. (EuroCo) gde se u
Kladovu okupljaju članovi AIESEC-a iz svih krajeva Evrope i Severne Amerike.
AIESEC posvećuje
sve više pažnje otkrivanju i razvoju potencijala mladih ljudi i postaje prava platforma za to sa
fokusom na razvoj liderstva kod svojih članova koje gradi buduće agente promena u našem i globalnom
društvu. Organizacija beleži konstantan rast u pogledu broja članova koji prolaze kroz jedinstveno
AIESEC iskustvo, koje nudi mogućnosti liderskog iskustva, međunarodnog programa stručnih praksi i
globalnog učećeg okruženja.
2006. prestaje da
postoji Državna zajednica Srbije i Crne Gore, čime nastaje AIESEC Srbije. Iste godine, AIESEC
pokreće „Forum Liderstva“ - novi projekat sa ciljem još većeg širenja svesti o pozitivnom liderstvu
i stvaranju platforme za razvoj liderstva mladih i van AIESEC-a.
U proleće 2007.
se desio poslednji u nizu međunarodnih seminara – Evropska Konferencija (EuroXPRO). Preko 200
mladih iz cele Evrope je ponovo posetilo Beograd i Taru.
AIESEC Srbije u
2008. dobija međunarodno priznanje „ING Award for Leadership in Branding“ od strane AIESEC
Internatiolnal za izuzetne rezultate u eksternom pozicioniranju u Srbiji i razvoju brenda AIESEC-a.
U istoj godini osniva i Alumni Asocijaciju AIESEC-a Srbije sa željom očuvanja tradicije duge 55
godina i željom stvaranja jake mreže nekadašnjih članova, a sada uspešnih ljudi u svim sferama
našeg društva.